lostdreams...

znaj da nikada nitko nece doprijeti do tvoga srca...nece probrljati po njemu da unisti ono sto smo mi stvorili...nece nas rastaviti kao sto su nekada pokusavali...nasa ljubav je sad cvrsta,cvrsta poput stijene,poput stijene koja se nikada nece prelomiti u sitne kamencice...nece jer i ako se prelomi u svakom tom kamencicu biti ces ti...bez tebe moj zivot ostaje prazan,guta ga oluja i noc prekriva dan...i snovi su sada stvarnost....zaista lezimo pod mjesecinom prekriveni laganim nocnim povjetarcem,gledamo zvijezde... zaista si tu,gledas me svojim blistavim ocima prepunim njeznosti i ljubavi,ljubis me...grlis me toliko snazno kao da me ne zelis pustiti da odem iz tvog zivota...nikada necu dopustiti da budes samo slucajni prolaznik mog zivota!!!

Ljubav...moja definicija ljubavi vam je (primjer)
Kao kad se penješ po planini, vješto pružaš ruke prema cilju i naglo staneš na krivi kamen,padaš u provaliju i još te taj isti kamen opizdi po glavi...
Al opet, možda nas taj udarac ojača , možda shvatimo u kakvoj smo situaciji...
Za neke taj kamen obilježava svoj početak i kraj, a nekima da priliku da se podignu sa hrapave stijene,odgurnu taj jebeni kamen sa sebe i bore se,bore se za ono što je njihovo i ako pri tome puno riskiraju...ali i kad dobiješ ono za šta se boriš...nakon sveg što ste prošli,nakon svih tvojih i njegovih pogrešaka...pitaš se...Jel ispravno to šta radiš?
Gubiš vjeru u sebe...i opet ono pitanje..što če biti sutra?

Ti si stajao na vrhu moje planine,penjala sam se sa smiješkom i hitro jurila prema tebi...gledala sam tvoj blistav osmijeh i bila uvjerena da je upučen meni...bila sam sigurna da si uz mene...a ti...šta si ti napravio?
Bacio si kamen na mene...ubila me jačina njegova udarca,ostala sam nepomično ležati...
Uzeo si nož i podrapao mi srce na pola,pokupio se i otišao...
You watch me when I was fall again,why do you did this,why you left me alone,why?...
What is love? Please tell me...do you now?

(eto...neznam kako da drukcije izrazim kako sam se osjecala TADA...možda ovo nisu prave riječi ni pravi primjeri..btw.pisano u bližoj prošlostiXD)

What happens to a man when he spills his heart over a page
and he watches words float away then
HIS feelings lie on a page alone?
There waiting for someone who cares to read them...
to open their eyes to see them..
to see if they can make his thoughts their own...
What happens to a soul when he's trapped inside his emotions?
And all of these words he's spoken
they bind him to the life he's left behind...

THE END

U proslom postu sam napisala da se povjetarac opet vraca...
Al ovaj put sam s povjetarcom unistila i sebe...
Shvatila sam zbog kojih stvari je vazan moj zivot i kome se trebam posvetiti...shvatila sam ko me drzi na nogama a istovremeno polagano gazi...shvatila sam da sam ja ta koja treba rec jednom STOP i okrenuti plocu...nastaviti na bolje( radim jos na tom)
Nema smisla iz dana u dan se samo zalit...treba prihvatit cinjenicu i krenut dalje,ima i drugih vaznih stvari u zivotu...
Je priznajem bilo je jako tesko...i jebeno je bolilo...kao da ti netko gurne ruku u srce i polagano brlja po njemu,al to je iza mene,nije tako daleko al iz dana u dan se udaljava,polagano tone u duboku maglu.
Jeste znali da uspomene najvise bole? Ja nisam...
Al uvjek treba ostat nesto da te podsjeca dok se ne pomiris s tim..
I obecajem pokusat cu razumjet i trudit cu se!!!i bez rez...

Let me hold you for the last time
It’s the last chance to feel again
But you broke me now I can’t feel anything

When I love you
It’s so untrue
I can’t even convince myself
When I’m speaking it’s the voice of someone else

Oh it tears me up
I tried to hold on but it hurts too much
I tried to forgive but it’s not enough
To make it all ok

You can’t play on broken strings
You can’t feel anything
That your heart don’t want to feel
I can’t tell you something that ain’t real

Oh the truth hurts
A lie’s worse
I can’t like it anymore
And I love you a little less than before

Oh what are we doing
We are turning into dust
Playing house in the ruins of us

Running back through the fire
When there’s nothing left to save
It’s like chasing the very last train
When it’s too late (too late)

Oh it tears me up
I tried to hold but it hurts too much
I tried to forgive but it’s not enough
To make it all ok

You can’t play our broken strings
You can’t feel anything
That your heart don’t want to feel
I can’t tell you something that ain’t real

Oh the truth hurts
And lie’s worse
I can’t like it anymore
And I love you a little less than before

But we’re running through the fire
When there’s nothing left to say
It’s like chasing the very last train
When we both know it’s too late (too late)

You can’t play our broken strings
You can’t feel anything
That your heart don’t want to feel
I can’t tell you something that ain’t real

Oh the truth hurts
And lies worse
I can’t like it anymore
And I love you a little less than before
Oh and I love you a little less than before .. yeah

Let me hold you for the last time
It’s the last chance to feel again

SJEDI NA PODU S BOCOM U RUCI,CEKA NJEGA...OVAJ PUT PREKRIVA SUZE KOJE SVEJEDNO OSTAVLAJU GORAK CRNI TRAG.
OSJECA DA TONE,IZGREBANA LEZI NA DNU NADAJUCI SE DA CE JU NIKOL PRIMIT ZA RUKU I PODIGNUT GORE NA OBALU GDJE CE JU SVIJETLOST NOVOG DANA VRATITI U ZIVOT,ZAPETLJANA MISLIMA JOS UVJEK CEKA,HTJELA BI PODJELITI S NJIM SVE STO VRCKAVO SKAKUCE PO GLAVI , ZELJNO IZVIRE VAN I NEDA JOJ DO NOVOG DAHA.STISCE SUZE DA NE TECU NIZ LICE,NEMA NACINA NI RIJECI KOJE BI OPISALE NJEZINO STANJE,JER ON,ON JU JE IZNEVJERIO OPET,AL JEDINO U NJEMU TRAZI SPAS,NE ZELI DA ON BUDE TA IGLA KOJA CE UNISTITI BALON,BALON U KOJEM SE NAKUPILA SVA TUGA I JAD PROZIVLJENJA JEDNE MLADE DUSE KOJA JOS UVJEK CEKA DANE SA PUNIM SMIJESKOM NA LICU,KADA NITKO NE PITA "A KAJ TI JE SAD" DANE KOJE ONA KREIRA SVOJOM RADOSCU,DANE KOJI SU POTONULI SKUPA S NJEZNIM 14 GODINA,JER DA TAD JE BILA SRETNA,TAD JE BILA JAKA,SUTILA JE I NIJE SE DALA PONORU U KOJEG SU JE TJERALI ONI NEVAZNI.ONI KOJI ZUDE SAMO ZA PAZNJOM JER ZNAJU DA NISU SAVRSENI,I GODI IM SVAKI PLITKI KOMPLIMENT...
ZELI PROPAST U ZEMLJU A DA TIME NE POVRIJEDI ONE KOJI JU VOLE,ONE ZBOG KOJIH JE VRIJEDAN NJEZIN ZIVOT.DURA BOL NA KOJU JU PODSJECAJU STARE RANE IZ KOJIH OPET TECE VRELA KRV. RANE KOJE JU PODSJECAJU NA PROSLOST KOJA SE OPET VRACA,VRACA SE TIHO POPUT LAGANOG POVJETARCA KOJI CE OPET NAPRAVITI OLUJU AL OVAJ PUT CE UNISTIT POVJETARAC MAKAR S NJIME UNISTILA I SEBE!!!



MISLIM DA BI STVARNO BILO VRIJEME DA POSVETIM PAR RIJECI NJOJ,KOJA JE UVJEK TU.KOJA PRUZA RUKU U DOBRU I U ZLU KOJA IMA RIJECI UTJEHE I ONDA KADA NISI U PRAVU.
NJU SAD GLEDAM IZ AUTA,KORACA SIGURNIM KORAKOM,DIVIM SE SNAZI KOJA IZVIRE IZ NJE,NADI I STRPLJENJU KOJE UVJEK DODE NA SVOJE.ZNAM DA TA CURA DUBOKO U SEBI SKRIVA TAJ MALI KUTAK TAME.ON SAD LEZI U BOLNICI...MENI JE TESKO A KAMO LI TEK NJOJ,SVE SAVRSENO PREKRIVA KISELIM OSMJEHOM.
TA CURA NIKAD NECE BIT SAMA U TO MOZE BIT SIGURNA.
OVAJ PUT I AKO MI NISTA NE GOVORIS PREMDA ZNAM DA TI NIJE LAKO,PONAVLJAM TI TVOJE RECENICE.ZAJEDNO CEMO PUSTIT VODU JER TVOJA SRANJ SU I MOJA SRANJA MAKAR KILOMETRIMA BUDEMO RAZDVOJENE JA CU UVJEK BIT TU UZ TEBE BEZ OBZIRA NA SVE....

Mozda se sjecate da je nedavno u novinama bilo ubojstvo jedne sesnajstogodisnje splicanke Andreje. Jucer mi je prijateljica dala link njezinog bloga,nisam mogla vjerovat da osoba njezine dobi ima takvo razmisljane o zivotu,prerealno.
Vecina iz skole je nije prihvacala zbog njezinog stila. Zvali su je SOTONJARKA.
Normalno njihove rijeci su je pogadale jer nije bila prihvacena.
Kakvi ljudi mogu bit gadovi,ne shvacaju da rijeci u vecini slucaja bole vise nego udarci i dovode nas do same propasti,prelazimo onu normalnu granicu svog razmisljanja i padamo pod njihov utjecaj,pod razmisljanje njihovog malog mozgica koji funkcionira samo na djetinjarije.Poslje Andreine smrti njezin otac je isto pocinio ubojstvo.
Poslje su novine pisale izjave ucenika iz Andreine skole. Ti crvi su izjavili da je bila prihvacena u drustvu,odlicna ucenica....
Nadam se da je imaju sad na savjesti. Jedan mladi zivot je proletio,zgazili su je oni nevazni,oni koji nisu ni bili svjesni kakvu osobu imaju uz sebe,oni od kojih je trazila malo razumjevanja.
Ima takvih puno slucaja sto je zalosno. A stariji ce na sve nase probleme rec da mi to sve umisljamo,preuvelicavamo,da je to samo razdoblje puberteta...
Ma fuj!!!!

evo moj prvi post,
pa za pocetak,ovo je jos jedan moj blog u nizu.
Otvorila sam ga zbog tog sto zelim s drugima razmjenjivat slicna misljenja i situacije,koji mozda imaj slucaj ko ja ili mozda trebaju pomoc.
Do daljnjeg zzop!